May Allah bring peace and blesing in to your life

Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi



14.08.2012.

SPASIMO MUSLIMANE U INDONEZIJI.

22.12.2010.

KUR'AN

Listen to Quran
26.10.2010.

Ejjuhel - veled (O, mladicu)

Neki mladić pohađao je duže vremena predavanja velikog islamskog učenjaka i autoriteta Ebu Hamid Muhammed b. Muhammed el-Gazalije i postigao na taj način solidno znanje i usavršenje duhovnih vrijednosti i vrlina. Jednoga dana je ovaj učenik počeo da razmišlja i na koncu je došao do ovog zaključka: Proučio sam gotovo sve vrste znanosti i potrošio cvijet svoje mladosti učeći i sakupljajući nauku. Potrebno je sada da saznam, koja će mi vrsta nauke najbolje koristiti za budućnost i u grobu, koja opet ne koristi, pa da je ostavim, jer je Muhammed a.s. često govorio:

Bože, utječem se Tebi od nauke, koja ne daje koristi.

Konačno je odlučio da u ovoj stvari piše Imami-Gazaliji i da zatraži od njega savjet. Pri tome je naglasio, da Gazalijina djela, kao napr. ''Ihja-ul-ulum'', sadrže odgovor na postavljena pitanja, ali je njegova želja, da imam odgovori na nekoliko listova, kako bi to mogao nositi sa sobom i ravnati se po njemu čitavog života.

Imam-Gazalija je kao odgovor svome učeniku napisao sljedeće:

Prvi dio

Poštovani mladiću,

znaj da se savjeti crpe iz riznice poslanstva Muhammeda a.s.. Bit će da si ti imao prilike upoznati savjete Božijeg poslanika pa ne znam što će ti onda moj savjet. Ako pak nisi, pitam te, gdje si proveo tolike godine? Ali ipak slušaj: Između ostalog Muhammed a.s. je savjetujući svoj narod rekao:

Ako se jedan čovjek bavi onim što ga ne zanima i što ne pripada njemu, to je najsigurniji znak, da je od njega Bog digao Svoju milost i da mu ne pomaže više. Onaj koji potroši bar jedan čas svog života onamo gdje ne treba i gdje nije namijenjen, dostojan je svake nesreće. Tko pak preživi četrdeset godina, a dobra mu djela ne prevagnu hrđava, neka se pripremi za pakao.

Savjet je vrlo lahka i jednostavna stvar. No primiti savjet nije baš lahko, a naročito kod onih, koje se povode za svojim strastima, jer su zabranjene stvari obljubljene i prirasle uz ljudska srca. Slično je i sa onima koji traže službenu znanost, to jest uče da bi došli do položaja i do ovozemnog bogastva i raznovrsnih uživanja. Ovakvi misle, da je nauka sama po sebi spas i sreća i da učenost isključuje rad i borbu. To je uvjerenje i mišljenje neznalica.

Bože, Tebi slava! Ovi bijednici ne znaju da nauka bez rada ne daje nikakve koristi i da oni s tom svojom zabludom rade protiv sebe.

U tom smislu veli Muhammed a.s.:

Najviše će biti kažnjen onaj koji se nije koristio svojim znanjem.

Priča se da je neko vidio u snu Džunejda i pitao ga kako je, na što mu je ovaj odgovorio: ''Otišle su riječi i nestalo je znakova. Jedino sam se okoristio djelima i rekatima, koje sam obavljao u dubokoj noći''.

Mladiću, ne smiješ biti bez posla niti bez doživljaja. Posigurno znaj, da sama nauka ne koristi. Ona je slična čovjeku koji drži u rukama deset indijskih sabalja i naoružan je drugim raznim oružjem, a uz to je još pravi junak i borac. Šta misliš, ako bi na ovakvog junaka navalio lav, da li bi ga mogao odbiti bez upotrebe oružja. Sigurno je da bi lav rastrgao ovog čovjeka ako on ne bi upotrebio oružje. Isti je slučaj i sa naukom. Čovjek može naučiti i znati tisuću pitanja (mes'ela) ali od toga neće imati nikakve praktične koristi sve dok ne bude radio i udesio svoj život prema svom znanju. Još jedan primjer: Lijek ne može pomoći bolesniku sve dok se ne upotrijebi.

Ti možeš učiti stotinama godina i sakupiti na tisuće djela, a da ne zaslužiš Božije milosti. Božija milost postiže se samo radom.

Svemogući veli:

Čovjeku pripada samo ono što zasluži svojim radom.

Tko želi jednog dana da stane pred Boga i da Mu položi raèun, taj neka radi dobra djela!

Svatko će biti nagrađen prema djelima. Vjernici i oni koji rade dobra djela bit će nagrađeni rajem i u njemu će ostati zauvijek ne tražeći nikakve promjene.

Dobro prolaze oni koji se pokaju, vjeruju u Boga i rade dobra djela.

Muhammed a.s. je rekao:

Islamsko vjerovanje sastoji se od pet temeljnih dužnosti: kelimei šehadet (ispovijedanje Božijeg jedinstva i Muhammedova a.s. poslanstva), namaz, zekat, post i hadždž.

Kod vjerovanja imaju tri glavna elementa: jezikom očitovati, srcem potvrditi, a ostalim dijelovima tijela to radom manifestirati. Da je rad sastavni dio imana potvrđuje bezbroj dokaza.

Hasan El-Basri veli: ''Bog će na Sudnjem Danu reći Svojim robovima: 'Ulazite u džennet po Mojoj Milosti i podijelite ga međusobno prema svojim djelima'.''

Samo onda kada budeš radio bit ćeš nagraðen. Priča se, kako se jedan od Israiloviæa (Benu-Israil) molio Bogu i obožavao Ga sedamdeset godina. Da bi pokazao anđelima (melekima) njegovo stanje, Bog pošalje jednog anđela i naredi mu, da saopći ovom Jevreju, da on tim svojim ibadetom nije zaslužio Džennet. Umjesto da klone i da ovlada njime razočarenje on je odgovorio: Stvoreni smo za molitvu i treba da obožavamo Boga. Kada je melek dostavio Bogu ovaj odgovor, Bog je dodao:

Kad on nije odustao od ibadeta, ne odustajem ni Ja od njega. Budite svjedoci, da Sam mu oprostio sve grijehe.

Muhammed a.s. veli:

Prekontrolirajte sami sebe i položite sami sebi račun prije nego ga drugim položite, procijenite svoja djela prije nego vam ih drugi procijene.

Hazreti Alija veli: Tko misli da bez truda i borbe može doći do cilja, taj se samo zanosi iluzijama, a tko opet misli, da se samo trudom cilj postiže, pravi se neovisnim.

Hasani-Basri u tom smislu veli: Zahtijevati i tražiti džennet bez rada jest pravi grijeh.

Božiji poslanik Muhammed a.s. dodaje:

Pametan je onaj koji radi, a budala je tko slijedi svoje strasti i nada se da će mu Bog ispuniti želju.

Drugi dio

Mladiću, koliko si noći proveo u učenju i čitanju raznih knjiga? Ne znam šta bi tome mogao biti razlog, ako si svoj san žrtvovao radi toga kako bi postigao unosne položaje, obogatio se i pretekao svoje drugove. U tom slučaju teško tebi! Budeš li pak s tim namjeravao jačati i oživiti uzvišenu nauku islama, širiti ćudoređe i suzbijati i lomiti strast, koja vodi samo zlu, u tome slučaju blago li se tebi! Živi kako god želiš, ali pri tome znaj da ćeš umrijeti; voli koga hoćeš, ali ćeš ga ipak, ostaviti; i radi što želiš, jer ćeš prema djelima biti i nagrađen!

Znaš li kakvu korist imaš od teozofije, apologetike, medicine, pjesništva, astronomije, metrike, gramatike i sintakse? Izučavati te znanosti značilo bi besmisleno trošiti svoj život. Naprotiv, misliti o Bogu i udovoljavati Njegovim zahtjevima, to je pravi smisao života.

Vidio sam u Evanđelju (Indžil) ovu Isaovu izreku:

Od časa kada se umrli stavi na nosila (tabut), pa dok se ne donese do groba, morat će odgovarati na četrdeset pitanja. Kao prvo pitanje Bog će staviti ovo: Robe, godinama si nastojao da uljepšaš svoj vanjski izgled prema ljudima, a svome izgledu prema Meni nisi posvetio ni sat pažnje. Ja sam svaki dan gledao tvoje srce i dovikivao ti: Stojiš okružen svim mogućim Mojim dobrima, a radiš za drugoga, pa jesi li ti lud, zar ne vidiš?!

Znanje bez djela je pravo ludilo, a djelo bez znanja ne može ni postojati. Budi uvjeren, da samo znanje nije u stanju da te danas udalji od hrđavih djela, niti da te nagna na pokornost i odanost prema Bogu, a niti će te sutra spasiti džehennemske vatre. Ako ne budiš radio danas i nastojao da nadoknadiš ono što te je prošlo u minulim danima, reći ćeš na Sudnjem Danu: Povrati nas da radimo dobra djela; ali ćeš tada dobiti odgovor: Budalo, otuda i dolaziš!

Nastoj da ti duša bude velika i plemenita, ne daj da ti strast trijumfira, neka ona uvijek bude pobjeđena, a što se tiče tijela, gledaj da ga učiniš ''mrtvim'' (da oslabiš i umiriš tjelesne poticaje strasti - primjedba priređivača). Tvoj je dom grob. Tamo te svakog časa očekuju. Čuvaj se da ne bi došao među njih bez opskrbe.

Ebu Bekr je rekao: Tijela su krletke za ptice ili staje za stoku. Promisli kojoj vrsti pripadaš. Ako budeš pripadao pticama više sfere, onda čućeš na glas trube: Vraćaj se Bogu!; prhnuti u visine i zaustaviti se na vrhovima rajskih palača, kao što je to naglasio Muhammed a.s. rekavši da se smrću Ibni-Muaza potresao Arš. Budeš li, nedao Bog, pripadao drugoj vrsti, za koje Svomogući veli da su ''kao životinje, pa čak i gori od njih''; tada nećeš biti siguran jer odlaziš iz kuće u pakao.

Priča se da je Hasan El-Basri jedanput uzeo u ruke čašu bistre i hladne vode i prije nego ju je popio pao u nesvjest. Kada je došao sebi pitali su ga što mu se to dogodilo, na što je odgovorio da se u času kada je htio popiti vodu sjetio vapaja stanovnika džehennema, da im se pošalje iz dženneta vode i drugih stvari koje uživaju sretnici u raju.

Kada bi samo znanje bez rada bilo dovoljno, onda bi bilo beskorisno i suvišno pokajanje i traženje oprosta. Priča se kako su jedanput ashabi u prisutnosti Muhammeda a.s. spomenuli Abdullah-Ibni-Omera. Čuvši to ime Muhammed a.s. je dodao:

Dobar je to čovjek, samo još da se moli Bogu, da radi i da klanja po noći.

Nadalje je rekao jednom od svojih drugova:

Nemoj mnogo spavati po noći, jer tko mnogo spava, bit će siromah na Sudnjem Danu!

Moliti se Bogu po noći Božija je zapovijed, tražiti od Njega oprosta izjutra znači biti Mu zahvalan, pokoran i odan.

Muhammed a.s. je rekao:

Svemogućæi voli tri glasa: glas pijetla, glas onoga koji uči Kur'an i glas pobožnog, koji se izjutra moli za oprost.

Sufjani-Sevrija veli: Bog je stvorio jednu vrstu vjetra koji puše izjutra i nosi Bogu molbu za oprost i druge molitve. Dalje nastavlja Sevrija: U prvom dijelu noći ustaju Bogobojazni i mole se sve do zore, a u zoru ustaju oni koji traže Božiji oprost i mole Boga, da im oprosti grijehe. Iza njih ustaju lijenčine (gafili) kao mrtvi, kada se proživljuju iz grobova.

Veli se da je mudri Lukman preporučio svome sinu slijedeće: Nemoj da pijetao bude pametniji od tebe! On svako jutro ustaje i pjeva, a ti spavaš.

Zapamti, da je svrha nauke da upoznaš što je pokornost, odanost i obožavanje Uzvišenog Bića. Znaj da je odanost i molitva (ibadet) slijediti propise vjere djelom i riječima. Drugim riječima, sve što govoriš, radiš i ostavljaš mora biti u skladu s propisima Šerijata. Naprimjer kada bi ti postio Bajrame ili kada bi klanjao u otetom odijelu, bio bi griješnik, iako je taj čin u obliku ibadeta. Potrebno je da tvoja djela i riječi budu u skladu s vjerskim propisima, jer i znanje i rad ako ne odgovaraju Šerijatu, predstavljaju zabludu. Nemoj da se zavaraš sufijskim naklapanjima. Pravi misticizam (tesavvuf) ne sastoji se u tome. Tesavvuf je pravac koji se postiže jedino borbom protiv strasti i tjelesnih nagona. U tome glavnu ulogu ima vježbanje (rijada), a ne nekakve čarolije i razmetanje. Dok ne ubiješ svoju strast, srce ti neće biti osvijetljeno svijelom Spoznaje. Znaj da je brbljav i lapandav jezik kao i srce napunjeno nemarom i strastima znak nesreće.

Treći dio

Na neka tvoja pitanja nemoguće mi je niti pismeno niti usmeno odgovoriti. Ako se u životu susretneš s takvim pitanjima, upoznat ćeš i njihovo rješenje. Inače ih smatraj apsurdnim i stvarima ukusa. A o svemu što pripada ukusu nemoguće je govoriti. Na primjer slatko i gorko može se upoznati samo okusom, a nikako riječima.

Priča se, da je jedan obnemogli muškarac pisao svome prijatelju i molio ga da mu opiše raspoloženje i osjećaj u momentu spolnog akta, na što mu je ovaj odgovorio: Dosad sam mislio da si samo obnemogao, a danas znam da si, uz to još i budala, jer je ovo stvar ukusa. Samo kad to proživiš znat ćeš što je. Ono se ne može opisati niti riječima pokazati.

O drugim pitanjima, na koje se može odgovoriti, mi smo već pisali u Ihja-ul-ulumu i drugim djelima. Ovdje ćemo sada ukratko spomenuti i upozoriti na neka od njih.

U sufijski derviški red može se upisati i primiti samo onaj koji posjeduje sljedeće uvjete:

1. da je ispravnog vjerovanja bez ikakvih novotarija,

2. da se pokaje od svih grijeha, tako da više nikada neće namjerno počiniti ni jedno nevaljalo djelo,

3. da svoje neprijatelje pretvori u prijatelje i da niko protiv njega nema ništa,

4. da upoznaje propise vjere onoliko, koliko mu je najpotrebnije da može obavljati sve vjerske dužnosti i da zna što je naređeno a šta zabranjeno, šta se mora raditi, a šta se ne smije raditi. Zatim mora poznavati iz metafizike onoliko koliko će mu biti dovoljno da bude spašen.

Priča se da je Šiblija slušao i pohađao predavanja oko 400 nastavnika. Na taj način, veli Šiblija, naučio sam oko 4000 hadisa. Između njih izabrao sam samo jedan i po njemu sam radio. Ostali mi hadisi više nisu bili potrebni, jer sam u ovom izabranom Hadisu našao svoje spasenje i sreću i vidio sam da je u njemu sadržana nauka i prvih i zadnjih pokoljenja.

Naime Muhammed a.s. je jednom prilikom rekao nekim svojim drugovima:

Radite za ovaj svijet onoliko koliko ćete živjeti u njemu, radite za ahiret onoliko koliko ćete ostati tamo, a za Boga dž.š. koliko vam je potreban, za vatru pak koliko je možete trpjeti.

Kad upoznaš ovaj hadis neće ti biti potrebno drugo znanje.

Četvrti dio

Promisli još o ovoj priči: veli se da se Hatemul-Esad družio sa Belhijom oko trideset godina. Kad ga je upitao Belhija šta je kroz to vrijeme naučio, odgovorio mu je da je spoznao osam stvari:

1. Vidio sam da u životu svako ima druga , prijatelja i miljenika, kojeg prati sve do smrti ili do groba, ali ga tu ostavi sama i nitko neće da ide s njim u grob. Razmišljao sam o tome, pa sam došao do zaključka da je najbolji drug onaj koji će s čovjekom otići u grob i tamo mu biti prijatelj. Takav drug su jedino dobra djela. Zato sam ih ja odabrao za svog miljenika, jer će mi ona biti svijetlo u mračnom grobu i razgovor, kada me svi drugi ostave.

Vidio sam da u životu svako ima druga , prijatelja i miljenika, kojeg prati sve do smrti ili do groba, ali ga tu ostavi sama i nitko neće da ide s njim u grob. Razmišljao sam o tome, pa sam došao do zaključka da je najbolji drug onaj koji će s čovjekom otići u grob i tamo mu biti prijatelj. Takav drug su jedino dobra djela. Zato sam ih ja odabrao za svog miljenika, jer će mi ona biti svijetlo u mračnom grobu i razgovor, kada me svi drugi ostave.

2. Uočio sam da se većina ljudi povodi za svojim strastima i nastoje kako bi udovoljili svojim prohtjevima. Tom prilikom mi je na um pala ova Božija izreka: Tko se boji Boga i svome prohtjevu stane na put, njegovo je mjesto u džennetu; pa sam se još jače uvjerio u istinitost Kur'ana i pohitao da se suprostavim svojoj strasti i da povedem pravu borbu protiv nje, kako bi se pokorila Bogu i bila Mu ponizna.

Uočio sam da se većina ljudi povodi za svojim strastima i nastoje kako bi udovoljili svojim prohtjevima. Tom prilikom mi je na um pala ova Božija izreka: ; pa sam se još jače uvjerio u istinitost Kur'ana i pohitao da se suprostavim svojoj strasti i da povedem pravu borbu protiv nje, kako bi se pokorila Bogu i bila Mu ponizna.

3. Opazio sam kako se ljudi natječu oko gomilanja imetka i nastoje da zarađenu glavnicu očuvaju. Ja sam međutim razmišljao o Ajetu: Što je tvoje, prolazno je i nestat će ga, a što je Božije ostaje zauvijek; i zaključio da sve svoje podijelim sirotinji, kako bi mi to bila zaliha kod Boga dž.š..

Opazio sam kako se ljudi natječu oko gomilanja imetka i nastoje da zarađenu glavnicu očuvaju. Ja sam međutim razmišljao o Ajetu: ; i zaključio da sve svoje podijelim sirotinji, kako bi mi to bila zaliha kod Boga dž.š..

4. Mnogi ljudi misle da je čast, ponos i veličina u velikom broju članova porodice, pa se time zanose, dok drugi opet smatraju, da je veličina u bogastvu i djeci. Treći, pak drže da je to u otimanju tuđeg imetka, nasilju i proljevanju nevine krvi. Napokon četvrti vjeruju da je čast i slava u rasipanju imetka i prekomjernom uživanju. Što se mene tiče, ja vjerujem u Božije Riječi: Najbolji je i najodabraniji onaj, koji se najviše Boga boji. Vjerujem da su sva druga mišljenja pogrešna. Za sam odabrao Bogobojaznost i u njoj vidim pravu sreću.

Mnogi ljudi misle da je čast, ponos i veličina u velikom broju članova porodice, pa se time zanose, dok drugi opet smatraju, da je veličina u bogastvu i djeci. Treći, pak drže da je to u otimanju tuđeg imetka, nasilju i proljevanju nevine krvi. Napokon četvrti vjeruju da je čast i slava u rasipanju imetka i prekomjernom uživanju. Što se mene tiče, ja vjerujem u Božije Riječi: . Vjerujem da su sva druga mišljenja pogrešna. Za sam odabrao Bogobojaznost i u njoj vidim pravu sreću.

5. Ljudi se međusobno napadaju, svađaju i kleveću jedan drugog. Kada sam dublje o tome razmišljao našao sam, da je to sve iz zavidnosti zbog bogastva, položaja i znanja. To mi je dalo povoda da uzmem u razmatranje Ajet: Mi smo razdijelili između njih dobra ovog svijeta; pa sam spoznao da je zavidnost grijeh jer je Bog u Ezelu odredio svakome njegov dio.

Ljudi se međusobno napadaju, svađaju i kleveću jedan drugog. Kada sam dublje o tome razmišljao našao sam, da je to sve iz zavidnosti zbog bogastva, položaja i znanja. To mi je dalo povoda da uzmem u razmatranje Ajet: ; pa sam spoznao da je zavidnost grijeh jer je Bog u Ezelu odredio svakome njegov dio.

6. U životu se ljudi mrze zbog raznih razloga i jedan je drugom neprijatelj. Međutim, ne postoji niti smije biti neprijateljstva osim onog prema šejtanu, jer Bog veli: Šejtan je vaš neprijatelj, pa ga takvog smatrajte. Iz toga proizilazi, da se smije mrziti samo šejtan i niko drugi.

U životu se ljudi mrze zbog raznih razloga i jedan je drugom neprijatelj. Međutim, ne postoji niti smije biti neprijateljstva osim onog prema šejtanu, jer Bog veli: . Iz toga proizilazi, da se smije mrziti samo šejtan i niko drugi.

7. Svi se ljudi trude i nastoje da materijalno osiguraju život. Pri tome više puta počine i pokoje nedozvoljeno djelo, a uz to još troše svoju snagu i, u izvjesnim slučajevima, ponizuju se i time gube od svoje vrijednosti. A čemu to kada Svemogući veli: Nema nijedne životinje na zemlji, a da se Bog ne brine o njoj i da On nije preuzeo u Svoju dužnost brigu o njenu izdržavanju. Radi toga sam se odao ibadetu i ostavio svako drugo zanimanje, jer mi je Bog dž.š. najveća garancija za moju opskrbu.

Svi se ljudi trude i nastoje da materijalno osiguraju život. Pri tome više puta počine i pokoje nedozvoljeno djelo, a uz to još troše svoju snagu i, u izvjesnim slučajevima, ponizuju se i time gube od svoje vrijednosti. A čemu to kada Svemogući veli: . Radi toga sam se odao ibadetu i ostavio svako drugo zanimanje, jer mi je Bog dž.š. najveća garancija za moju opskrbu.

8. Svako se oslanja na nešto; neko na novce, neko na imetak, a neko na zanat i slično. Što se mene tiče, ja se oslanjam samo na Boga i držim se Njegovih riječi: Tko se osloni na Boga, osiguran je. Bog ispunjava Svoje nakane i svemu je odredio granice.

Svako se oslanja na nešto; neko na novce, neko na imetak, a neko na zanat i slično. Što se mene tiče, ja se oslanjam samo na Boga i držim se Njegovih riječi: . Bog ispunjava Svoje nakane i svemu je odredio granice.
Ova Esamova izlaganja neobično su se svidjela Belhiji, pa je dodao: Bog te uputio na pravi put! Ja sam proučavao Tevrat, Indžil, Zebur i Kur'an i vidio sam da se cjelokupno učenje ovih Knjiga kreće oko tih osam tačaka. Ko se bude držao tih tačaka, taj radi u duhu nebeskih Knjiga.

Peti dio

Iz gornje dvije priče sigurno si se uvjerio, da ti nije potrebno veliko znanje, a sada ću ti objasniti, šta je potrebno onome koji želi poći pravim putem.

Prije svega potreban mu je odgojitelj (muršid), koji će iz njegove duše odstraniti sve zle navike i učiniti ga kreposnim i ćudorednim, slično zemljoradniku koji trijebi trnje i ostale štetne biljke sa svoje zemlje, da bi mu plod bio što bolji i obilniji. Poziv odgajatelja je samo nastavak poziva Božijeg Poslanika. Muhammed a.s. je poslat da uputi narod na Božiji put. No on nije mogao ostati među nama zauvijek. Kao i svi ljudi tako je i on morao umrijeti i nestati između nas, ali su zato ostali njegovi zastupnici, koji će i dalje pokazivati svijetu pravi put. Za Božijeg zastupnika traži se na prvom mjestu da je alim (učen), ali ni sama učenost nije jedini uvjet.

Ja ću ovdje ukratko upozoriti na glavna svojstva koja moraju da krase pejgamberove zastupnike na zemlji. U prvom redu alim ne smije biti materijalist niti pohlepan za položajima. Isto tako nužno je da bude pristalica priznatog autoriteta, čiji se učitelji postepeno dižu i vežu za najvećeg učitelja, Muhammeda a.s.. Nadalje, mora posjedovati veliku dozu vještine u vježbanju duha s apstinencijom ili umanjivanjem jela, spavanja i govora, čestom molitvom, milodarom i postom. Družeći se sa svojim muršidom naučit će se ćudorednom i kreposnom životu. Strpljivost, zahvalnost i odanost prema Svemogućem, pouzdanost u Boga, uvjerenje u istinu, skromnost, duševna smirenost, blagost, poniznost, znanje, stid, vjernost, ponos i nada, sve su to svojstva, koja učitelj mora posjedovati, pa tek onda da bude dostojan da ga slijede. No ovakvi su vrlo rijetki. Tko bi ipak imao sreću da nađe učitelja sa spomenutim svojstvima i da ga ovaj primi, dužan je da ga poštuje i javno i tajno. Javno će ga poštivati na taj način, što će se ustezati od svake kritike i rasprave s njime, makar znao da je učitelj pogriješio. Serdžadu će mu sterati samo kad bude htio klanjati, a kad obavi namaz dići će je. Ne smije pred njim klanjati mnogo nafile. Izvršavat će njegove naredbe koliko god je moguće. Nije dovoljno samo formalno izvršavati naredbe šejha. U sve što vani manifestira mora biti i u duši uvjeren i svojom unutrašnjošću to potvrđivati. U tome bi se sastojalo tajno poštivanje. Ako nisi u stanju i prividno i stvarno ukazivati odanost prema svome šejhu, onda ti je bolje da ga napustiš.

Nadalje, dužnost je onoga koji reflektira da bude vodič pravom putu, da izbjegava hrđavo društvo i da time uskrati vlast šejhova nad svojim srcem, očisti se od prljavštine prokletog sotone, a u svakom slučaju bit će mu draže siromaštvo od bogatstva.

Upamti, da tesavvuf (misticizam) ima dva glavna svojstva: ispravnost (istikamet) i ćudoređe. Tko bude ispravan u svojim postupcima i prema drugom bude ćudoredan, taj je bez sumnje sufija.

Ispravan je onaj koji žrtvuje svoju udobnost i sreću za sebe, a ćudoredan je pak onaj koji bi prije drugome popustio i prihvatio njegovu želju, nego bi ga prisilio i nametnuo mu svoje mišljenje, s tim da se misli ovog drugog ipak kreću u granicama Šerijata.

Pitao si me da ti objasnim, šta je to obožavanje. Obožavanje se sastoji od tri elementa:

1. izvršavati propise Šerijata,

2. biti fatalista i zadovoljiti se Božijom sudbinom i

3. žrtvovati svoje osobno zadovoljstvo da bi se postiglo Božije zadovoljstvo.

O tevekkulu ti mogu reći, da se sastoji u čvrstoj vjeri u ono što je Bog dž.š. obećao, odnosno da vjeruješ da ćeš postići ono što ti je Bog propisao, pa makar se čitav svijet tome suprostavljao, i obratno, ne možeš doći do onoga što ti nije određeno ni uz pomoć svih ljudi.

Biti odan i iskren (ihlas) znači sva svoja djela činiti u ime Boga i nastojati da se postigne Njegova milost, a ne voditi računa o tome, da li će te drugi pohvaliti ili pokuditi.

Licemjerstvo (rija) proizlazi iz obožavanja ljudi. Izbjeći se tomu može jedino uvjerenjem, da su svi ljudi potčinjeni Božijoj sudbini i da nisu u stanju učiniti nikome nikakve štete ni koristi bez Božije volje. Ako budeš zamišljao ljude moćnim, onda se bez sumnje ne možeš oteti licemjerstvu.

Na neka tvoja druga pitanja ja sam već odgovorio u svojim djelima, a na neka je zabranjeno uopće odgovarati. Radi prema ovome što znaš pa ćeš upoznati i ono što ne znaš.

Od danas me nemoj više tako pitati! Ubuduće imaj u vidu ove Božije riječi:

Bilo bi za njih mnogo korisnije da su se strpjeli i sačekali dok dođu.

.

Nemoj me ništa pitati prije nego ti ja sam objasnim. Naime nemoj hitjeti sa pitanjem; možda ćeš sam doći do spoznaje ili će ti sami događaji otkriti istinu:

Ne hitite, pokazat ću vam Svoje dokaze!

Ne pitaj prije vremena; znaj da ćeš najprije spoznati putujući:

A zar ne putujete po zemlji i ne promatrate prirodu.

Ako budeš putovao i promatrao Božija stvorenja i u svojoj ćeš duši otkriti čudesa. Budi spreman da žrtvuješ i dušu svoju. Žrtvovati dušu svoju je najveće djelo dobročinstva.

Zun-nuni Misri, obraćajući se jednom od svojih đaka, rekao je: Ako si spreman da žrtvuješ i dušu, dođi ovamo; ako nisi, onda se udalji od tesavvufa!


Šesti dio

Primi od mene osam stvari, ako ne želiš da ti one na Sudnjem Danu budu tužitelji. Četiri su zapovijedi, a četiri zabrane.

Zabrane su:

1. Gledaj da što je moguće manje raspravljaš i vodiš diskusiju o bilo kakvom pitanju. U raspravljanju ima više štete nego koristi. Ono je izvor svih negativnih i hrđavih svojstava, kao što su licemjerstvo, zavidnost, oholost, mržnja, neprijateljstvo, podilaženje i slično.

Gledaj da što je moguće manje raspravljaš i vodiš diskusiju o bilo kakvom pitanju. U raspravljanju ima više štete nego koristi. Ono je izvor svih negativnih i hrđavih svojstava, kao što su licemjerstvo, zavidnost, oholost, mržnja, neprijateljstvo, podilaženje i slično.

Ali ako se pred tobom povede diskusija o jednom pitanju i ti vidiš da istina bez tebe neće izaći na vidjelo, u tom slučaju moraš se i ti umiješati u raspravu, ali samo s namjerom da pridoneseš pobjedi istine. Za takvu namjeru postoje dva znaka:

a) da ti je stalo samo do toga da se dođe do istine, pa svejednako došla ona od tebe ili od tvoga protivnika;

b) da ti bude draže voditi raspravu u samoći nego pred svijetom.

Reći ću ti još nešto. Pitati znači odvesti bolesnika od srčane bolesti liječniku da ustanovi bolest, a odgovor je ustanovljenje dijagnoze i pokušaj da se bolesnik izliječi. Pravi alim pak liječi samo onoga za kojeg drži da se može izliječiti. Ako je bolest kronična i neizlječiva sva vještina liječnika bit će u tome da uvidi besmislenost liječenja i da badava ne troši vremena.

Neznanje je vrlo opasna bolest. Ona se dijeli na četiri vrste. Samo je jedna izlječiva a druge tri je besmisleno liječiti, a to su:

(I) Tko pita iz zavidnosti, tko okreće leđa od nauke iz mržnje, tomu ne treba odgovarati. Makar mu najbolje i najjasnije odgovorio, time ćeš mu samo povećati mržnju, neprijateljstvo i zavidnost. Najbolje je ovakve ostaviti neka i dalje boluju od ove bolesti, kao što veli Bog dž.š.:

Napusti i ne vodi računa o onome koji je zaboravio Mene i koji traži samo ovozemna uživanja!

Zavidnik sa svim što radi i govori raspaljuje samo vatru koja uništava plod njegova znanja:

Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.

(II) Tko boluje od gluposti. I ova vrsta neznanja je neizlječiva. Isa a.s. je rekao:

Bio sam u stanju proživjeti mrtve, ali mi je bilo nemoguće izliječiti glupa čovjeka.

Ovdje se pod glupim misli čovjek koji se bavio naukom vrlo kratko vrijeme i naučio nešto malo iz vjerske i svjetske znanosti, pa misli da nitko nema učeniji od njega. Zato se upušta u rasprave sa najvećim kapacitetima koji su čitav svoj život potrošili u istraživanju i izučavanju raznih znanosti. On misli da su sva pitanja koja on ne pozna nepoznata i drugima. I ovoj vrsti ljudi je suvišno odgovarati.

(III) Tko želi da sazna i jedino s tom namjerom pita, ali je toliko glup da nije u stanju i pored najboljeg tumačenja i odgovora razumjeti stvar. Bolje je da se ovakvom uopće ne odgovara.

Muhammed a.s. je rekao:

Nama, Božijim poslanicima naređeno je da općimo s ljudima prema njihovoj umnoj sposobnosti.

(IV) Što se tiče izlječive bolesti neznanja, ona je obilježena time što bolesnik želi bez ikakve srdžbe, zavidnosti i strasti da dođe do spoznaje, jer pita ne iz zavidnosti i inata, već iz ljubavi prema saznanju. Radi toga je potrebno liječiti ovog bolesnika i odgovarati mu na njegova pitanja.

2. Potrebno je da što više izbjegavaš i da se uopće ne primaš službe vaiza, jer je misija vaiza vrlo delikatna i puna je nezgoda. Jedino se čovjek može primiti te službe pod uvjetom, da bude radio ono što govori. Tek će tada moći i smjeti govoriti drugome. U tom smislu je rečeno Isau a.s.:

Potrebno je da što više izbjegavaš i da se uopće ne primaš službe vaiza, jer je misija vaiza vrlo delikatna i puna je nezgoda. Jedino se čovjek može primiti te službe pod uvjetom, da bude radio ono što govori. Tek će tada moći i smjeti govoriti drugome. U tom smislu je rečeno Isau a.s.:

Najprije kaži sebi, pa ako budeš uspio da sam primiš svoj savjet, onda možeš govoriti drugima. Inače, stidi se svog Boga!

Ako se pak primiš vaza i uloge upozoritelja potrebno je da se tada čuvaš dvaju svojstava:

a) da se čuvaš ukočenosti u govoru, nejasnog i dvosmislenog štiva, jer ovakav način izražavanja znači truhlost duše i slabost srca. Upozoravati znači potsjetiti čovjeka na užas paklene vatre i na njegovu nedovoljnu zahvalnost Stvoritelju, te ga time potaći na razmišljanje o životu koji je besmisleno potrošio i o preprekama koje mu stoje na putu kao što je bojazan od slabog završetka ovog života i pomanjkanja imana pri predaji duše. Isto tako poučiti ga da razmišlja, da li će biti u stanju odgovoriti Munkiru i Nekiru i da li će biti u stanju preći preko Sirat-ćuprije ili će se strovaliti u provaliju. Također će razmišljati i o svom položaju na Sudnjem Danu. Sve ove stvari čovjek mora imati na umu i o njima razmišljati, i to na taj način, da mu se, kada o tome misli, srce potrese i nastane velika uznemirenost i nespokojstvo u njegovoj duši. Izazvati ovakvo stanje u čovjeku znači opomenuti ga. A vaziti pak znači upoznati čovjeka sa ovim stvarima da bi upoznao svoje nedostatke u izvršavanju dužnosti, kako bi se jedanput opametio i pokušao povratiti i nadoknaditi ono što ga je prošlo. Naravno da će vaiz u svojoj propovijedi nastojati da bude što razumljiviji, slično čovjeku, koji gledajući kako prijeti opasnost jednoj kući od poplave pohita da upozori ukućane na tu opasnost. Kao što se ne može ni zamisliti da bi se ovaj u toj opomeni služio nerazumljivim i nejasnim izrazima, tako isto ni vaiz se ne smije služiti kojkakvim lakonskim dvosmislenim riječima i rečenicama.

b) nije dobro da ti bude jedina želja da okupiš oko sebe što više slušača i da ti slušači, derući svoja odijela, pokazuju strah, a ti s ovim hoćeš da se kaže, kako je tvoj glas dobar i kako si ti izvrstan vaiz, jer ovakav tvoj postupak odaje težnju ovozemnom dobitku. Naprotiv, trebaš odvraćati svijet od dunjaluka, a upućivati ga da se sprema za onaj svijet, da bude pokoran Bogu, nepohlepan za ovozemnim uživanjem, da bude darežljiv i Bogobojazan, da ih poučiš o ibadetu, jer su oni po svojoj prirodi skloni učiniti ono što je u oprečnosti sa Šerijatom i ćudorednim načelima. Zato ih zastraši i upozori na loše posljedice takvog njihovog postupka, kako bi se dozvali, popravili i ustegli od grijeha. Ovakav način upućivanja jedini se može nazvati pravim vazom. Sve drugo bit će daleko od propovijedi i više će biti štetno negoli od koristi, pa je potrebno takve vazove zabraniti i odvratiti svijet da ih ne sluša.

3. Vaiz se ne smije družiti s vladarima niti s drugim visokim dostojanstvenicima, jer je takvo druženje veoma opasno. Ako pak bude prisiljen da se s njima druži, ne smije ih hvaliti niti se moliti Bogu za njihov dug život, jer se time izaziva Božija srdžba.

Vaiz se ne smije družiti s vladarima niti s drugim visokim dostojanstvenicima, jer je takvo druženje veoma opasno. Ako pak bude prisiljen da se s njima druži, ne smije ih hvaliti niti se moliti Bogu za njihov dug život, jer se time izaziva Božija srdžba.

4. Vaiz ne smije primati nikakvih poklona od upravljača: vladara, ministara i njegovih službenika. Jednako je - znao on da je taj poklon od halala ili ne znao. Ovakvi su pokloni i hedije vrlo opasni po vaiza, jer ga čine ovisnim i stavljaju ga u nezgodan položaj. Ma koliko bio hrabar neće se moći otresti da pribavi ili ne izgubi naklonost svog dobročinitelja, odnosno poklonitelja. Gledat će da svoj vaz udesi uvijek po želji poklonitelja i da mu se nipošto ne zamjeri. A to sve skupa predstavlja opasnost po vjeru. Najmanja šteta od toga bila bi ta, što onaj koji prima hediju odmah zavoli onog koji mu je daje, a voljeti nekoga znači željeti mu dug život. To znači, u našem slučaju, željeti opstanak i dug život nasilnika. To pak htjeti isto je kao što i željeti nasilje i propast svijeta. Pa pitam te sada, ima li šta opasnije od ovakve želje.

Vaiz ne smije primati nikakvih poklona od upravljača: vladara, ministara i njegovih službenika. Jednako je - znao on da je taj poklon od halala ili ne znao. Ovakvi su pokloni i hedije vrlo opasni po vaiza, jer ga čine ovisnim i stavljaju ga u nezgodan položaj. Ma koliko bio hrabar neće se moći otresti da pribavi ili ne izgubi naklonost svog dobročinitelja, odnosno poklonitelja. Gledat će da svoj vaz udesi uvijek po želji poklonitelja i da mu se nipošto ne zamjeri. A to sve skupa predstavlja opasnost po vjeru. Najmanja šteta od toga bila bi ta, što onaj koji prima hediju odmah zavoli onog koji mu je daje, a voljeti nekoga znači željeti mu dug život. To znači, u našem slučaju, željeti opstanak i dug život nasilnika. To pak htjeti isto je kao što i željeti nasilje i propast svijeta. Pa pitam te sada, ima li šta opasnije od ovakve želje.

Čuvaj se i nemoj da te sotona zavede i prevari. Ne vjeruj onima koji ti vele da je dobro uzeti od vladara hediju, pa je podijeliti nemoćnim i siromašnim s motivacijom da ćeš je ti potrošiti u dobro, a da je ostala kod njih, oni bi je potrošili u zlo. Ovakvom varkom prokletnik je mnogima odsjekao glavu. O ovome smo mi opširno govorili u Ihja-ul-ulumu.

Ovo su, eto, četiri stvari kojih se moraš čuvati i koje smo označili kao zabrane. Mi smo ti preporučili još četiri druge koje moraš raditi, a to su:

1. Postupaj prema Bogu onako kao što bi želio da prema tebi postupa tvoj sluga. Što nisi zadovoljan da tebi sluga čini, nemoj ni ti činiti Bogu, svom pravom Gospodaru.

Postupaj prema Bogu onako kao što bi želio da prema tebi postupa tvoj sluga. Što nisi zadovoljan da tebi sluga čini, nemoj ni ti činiti Bogu, svom pravom Gospodaru.

2. Kad budeš radio nešto drugom misli kao da on to tebi čini, jer čovjek neće imati potpuno vjerovanje (iman) sve dok ne bude želio drugome ono što sam sebi želi.

Kad budeš radio nešto drugom misli kao da on to tebi čini, jer čovjek neće imati potpuno vjerovanje (iman) sve dok ne bude želio drugome ono što sam sebi želi.

3. Potrebno je da ti bude glavna namjera proučavanja raznih znanosti da time očistiš srce i dušu. Kad bi znao da nećeš živjeti više od jedne sedmice sigurno je da se kroz to vrijeme ne bi bavio proučavanjem Šerijatskog prava (fikha), moralke (ahlaka), izvora Šerijata, filozofije i slično, jer ti ove znanosti neće ništa koristiti. Zato ćeš se ti baviti upoznavanjem svojstava svoje duše i kontroliranjem srca. Na prvom mjestu prekinut ćeš sve veze s dobrima ovog svijeta, očistit ćeš dušu od pokudnih svojstava i okititi dobrim vrlinama i time je naviknuti na ljubav prema Bogu. Čovjek može svakog časa umrijeti, pa je radi toga potrebno da se uvijek sprema za smrt. A sad čuj nešto drugo i promisli o njemu! Kada bi ti rekli da ćete vladar poslije nekoliko dana postaviti ministrom, što bi ti tada radio? Razumljivo je, da bi ti čitavo vrijeme uljepšavao i dotjerivao ono na što bi mogao pasti vladarov pogled. Ti bi na prvom mjestu očistio svoje tijelo, obukao novo i najbolje odijelo, uredio i popravio kuću itd. Ti već znaš na što ovim ciljam. Promisli o tome? Zar nije rekao Muhammed a.s.:

Potrebno je da ti bude glavna namjera proučavanja raznih znanosti da time očistiš srce i dušu. Kad bi znao da nećeš živjeti više od jedne sedmice sigurno je da se kroz to vrijeme ne bi bavio proučavanjem Šerijatskog prava (fikha), moralke (ahlaka), izvora Šerijata, filozofije i slično, jer ti ove znanosti neće ništa koristiti. Zato ćeš se ti baviti upoznavanjem svojstava svoje duše i kontroliranjem srca. Na prvom mjestu prekinut ćeš sve veze s dobrima ovog svijeta, očistit ćeš dušu od pokudnih svojstava i okititi dobrim vrlinama i time je naviknuti na ljubav prema Bogu. Čovjek može svakog časa umrijeti, pa je radi toga potrebno da se uvijek sprema za smrt. A sad čuj nešto drugo i promisli o njemu! Kada bi ti rekli da ćete vladar poslije nekoliko dana postaviti ministrom, što bi ti tada radio? Razumljivo je, da bi ti čitavo vrijeme uljepšavao i dotjerivao ono na što bi mogao pasti vladarov pogled. Ti bi na prvom mjestu očistio svoje tijelo, obukao novo i najbolje odijelo, uredio i popravio kuću itd. Ti već znaš na što ovim ciljam. Promisli o tome? Zar nije rekao Muhammed a.s.:

Bog ne gleda u vaš vanjski izgled, niti u vaša djela, nego gleda vaša srca i vaše namjere.

Ako želiš upoznati srce i njegova stanja, onda čitaj Ihja-ul-ulum i druga moja djela. Upoznati srce prvorazredna je dužnost svokog pojedinca (fardi-ajn), dok su ostale znanosti, osim onog dijela bez kojeg se ne mogu obaviti druge vjerske dužnosti, skupna dužnost (fardi-kifaje).

4. Ne smiješ imati imetka više nego ti je potrebno za jednu godinu. Tako je postupao i Muhammed a.s.

Ne smiješ imati imetka više nego ti je potrebno za jednu godinu. Tako je postupao i Muhammed a.s.

On je često govorio:

Bože, podaj mome ummetu samo onoliko, koliko mu je potrebno da bi mogao podmiriti nužne potrebe. Neka ne bude ni manje ni više od toga.

Muhammed a.s. je osiguravao opskrbom za jednu godinu samo one članove svoje zajednice, za koje je znao da nisu baš tako čvrsti i da imaju u srcima neku slabost, dok je one koji su bili čvrsti u svome vjerovanju osiguravao opskrbom za samo dan i po.

Mladiću, eto, ovim sam uglavnom odgovorio na tvoja pitanja. Potrebno je da postupiš po njima i da me ne zaboraviš. Sjeti me se dovom.

Što se tiče dove ja bih ti preporučio ovu, s tim da je često učiš, a naročito iza namaza:

Bože, tražim od Tebe potpunu blagodat, trajnu nepogrešivost, opću milost, zdravlje, sretan i udoban život, pravo dobročinstvo, opću udobnost, dobrotu i milost!

Bože, budi uz nas a nemoj biti protiv nas! Sretno završi naše živote, ispuni naše čiste želje, podaj zdravlje i kad odlazimo i kad dolazimo, i kad osvićemo i kad omrćemo, uputi nas Svome rahmetu, prospi svoj oprost na naše grijehe, podaj nam da se popravimo, da nam bude glavna opskrba Bogobojaznost, da se za vjeru borimo i trudimo i da se na Tebe oslanjamo!

Bože, učvrsti nas na pravom putu i u ispravnosti, odvrati nas od onih poslova, za koje bi se kajali na Sudnjem Danu što smo ih činili, olakšaj nam teret naših grijeha, opskrbi nas opskrbom Tvojih odabranika, odbij od nas zlo Tvojih neprijatelja, sačuvaj nas od vatre kao i naše očeve,majke, braću i sestre! Učini nam to, tako Ti Tvoje milosti, o Ti, koji si najmilostiviji, koji opraštaš, koji si plemenit, sve znaš i silan si i zadnji, moćan si i milostiv prema siromasima! Nema drugog osim Tebe. Slavimo Te; ja sam bio nasilnik. Neka je spas Muhammedu a.s., njegovoj porodici i svim drugovima njegovim!

(Sa arapskog preveo Husein Ðozo)

08.02.2010.

Ko sam ja? Odakle sam? Kuda idem?

Možeš li zamisliti milijarde ljudi koji žive na ovoj Zemlji kako su doskora bili kapljice sjemena u utrobama svojih majki? Te su kapljice ''porasle'' i ''razvile se'' u različite organe koji čine čovjeka. Jedna od tih kapljica bio/bila si i ti! Zamisli samo, ti, uspravno i razumno ljudsko stvorenje, koje radi i razmišlja, hrani se i oblači, učestvuje u društvenim tokovima i utječe na njih. Ti, ljudsko stvorenje koje ima...
roditelje i prijatelje, imaš svoje ciljeve i stremljenja, sretne trenutke i žalosti.... upravo ti, bio si doskora jedna mala kapljica sjemena! A prije kapljice nisi bio ništa! Da! Baš ništa! Upitaj se gdje si i šta si bio prije 100 godina? ''Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan?'' (Kur'an, 76/1)

SKLAD
Molim te, razmisli o organima svoga tijela – oni se iz samo jedne kapljice razvijaju do odreðene granice, a zatim njihov razvoj prestaje. Svaki organ ima svoju precizno odreðenu veličinu i funkciju i svi zajedno u veličanstvenom skladu i harmoniji čine tijelo čovjeka. Ako bi pojedini organi nastavili da rastu preko mjere, kako bi izgledalo ljudsko tijelo? Zamisli čovjeka kojem se ruke vuku po zemlji! Ili čovjeka kome je glava veličine jabuke! Ili...! Pa da li znaš ko je ''programirao'' te kapljice da ''rastu'' i da se ''razvijaju'' do odreðenih granica i ko je dao da iz samo jedne kapljice izrastu svi ti organi koji čine čovjeka?

OTKUD?
Dozvoli mi da te upitam: Kada bi znao da ćeš oslijepjeti, šta bi dao da sačuvaš svoj vid? Sigurno bi dao sve što imaš! A kada bi znao da ćeš izgubiti svoje noge, šta bi dao da do toga ne doðe? Sigurno bi dao sve što imaš! A da li možeš dvaput uzastopno dati sve što imaš? No, ti nikad i nisi dao ništa, a imaš prije svega dušu i razum, a potom tijelo, imaš oči, uši, ruke, noge, imaš srce, pluća, bubrege i mnoge druge organe čiju funkciju možda i ne znaš, a bez kojih ti je normalan život nemoguć. Meðutim, jesi li ikad razmislio ko ti je sve to podario i zašto? Je li to možda ''majka priroda'' koja niti vidi, niti čuje, niti razuma ima? Je li ti ona mogla dati ono što ni sama nema?

KO NAMA UPRAVLJA?
Covjek pored svoga razuma i velikih intelektualnih sposobnosti nije u stanju da upravlja većinom svojih organa od kojih mu zavisi život, organa čiji nepravilan rad uzrokuje mukotrpne bolesti, a često i smrt. Pogledaj srce koje radi danonoćno bez tvog utjecaja na njegov rad, bez dogovora s tobom, usmjereno je svojoj funkciji i odreðena mu je uloga i ti nisi u stanju mijenjati zakonitosti po kojima ono radi. Jesi li se ikad upitao ko je to ''naredio'' srcu da pumpa krv u sve dijelove tijela i danju i noću? Jesi li možda ti srcu odredio ulogu, ili tvoji roditelji, ili...?
Svaki organ ima svoju precizno odreðenu veličinu i funkciju i svi zajedno u veličanstvenom skladu i harmoniji čine tijelo čovjeka. Ako bi pojedini organi nastavili da rastu preko mjere, kako bi izgledalo ljudsko tijelo? Zamisli čovjeka kojem se ruke vuku po zemlji! Ili čovjeka kome je glava veličine jabuke! Ili...! Pa da li znaš ko je ''programirao'' te kapljice da ''rastu'' i da se ''razvijaju'' do odreðenih granica i ko je dao da iz samo jedne kapljice izrastu svi ti organi koji čine čovjeka?
Tvoja krv koju pumpa srce je dragocjena tečnost bez koje ne možeš živjeti, ali se u njoj takoðer nalaze štetne tvari koje te mogu ubiti, ako se ne odstrane iz tvog tijela. Meðutim, ti imaš bubrege koji prečišćavaju krv izdvajajući iz nje sve štetne materije. Znaš li ko je taj ko ti je prije svega podario bubreg, a potom ga ''podučio'' da izdvaja štetnu tvar, a da ostavlja krv da nesmetano teče?

PITANJA
Jesi li sebi ikada postavio prethodno spomenuta pitanja? Nekad se upitaš kako su nastale planine, mora i jezera, upitaš se kako je i kojom tehnologijom proizveden neki automobil ili avion, ali kako to da se nikad nisi upitao ko je tebe ''proizveo''? Ništa od spomenutih stvari nije slučajno nastalo, pa tako ni ti. Odakle dolaziš? Zašto postojiš?

ODGOVOR
Pogledaj u sebe i oko sebe, i razmisli! Zar je sve što vidiš moglo postati samo od sebe? Ništa ne nastaje samo po sebi, nego sve ima svoj uzrok, pa tako i ti imaš svoj uzrok postojanja. Ti imaš Gospodara koji te je stvorio i koji ti je dao da živiš na ovoj Zemlji, Gospodara koji je prauzrok svemu, Boga Jedinog, Uzvišenog. Sve što vidimo na Njegovu veličinu upućuje, sav sklad Njegovog stvaranja govori nam o veličanstvu Njegovom. Kada vidiš kvalitetan proizvod ili kakav sofisticirani ureðaj, diviš se, kako njemu, tako još više njegovom proizvoðaču. Preko tog proizvoda ili ureðaja spoznaješ sposobnosti, znanje i veličanstvenost njegovog proizvoðača. Meðutim, jesi li se ikada zadivio Stvoritelju nebesa i Zemlje, Stvoritelju čovjeka? Kakvo li je tek Njegovo znanje i kako li su tek uzvišena Njegova svojstva i sposobnosti?

SVRHA
Svaki proizvod ima svoju svrhu i ništa nije bez cilja i namjene proizvedeno. Pitaš li se kada, je li nas Gospodar stvorio bez cilja i na ovoj nas Zemlji bez upute ostavio? Svaki proizvoðač na svoj proizvod obavezno stavi uputstvo za korištenje kako bi kupci znali da ga na pravi način ... i da ga ne pokvare. Uzvišeni Gospodar poslao je nama ljudima, iz Svoje milosti, uputstvo i to po najčasnijim i najmoralnijim pojedincima iz ljudskog roda u čiju iskrenost niko ne sumnja, a čije je biografije historija vjerno sačuvala.
To su poslanici i vjerovjesnici koji su nam od Gospodara donijeli uputstvo, Božije knjige u kojima je uputa za ljude, a koje niko neće pročitati a da neće shvatiti da su od Gospodara svih svjetova. Preko njih, poučio nas je da je cilj našeg bivstvovanja na Zemlji robovanje Gospodaru Uzvišenom: ''A džinne i ljude stvorio sam samo da Meni robuju'' (Kur'an, 51/56). Poučio nas je kako da se koristimo svime što nam je dao, počevši od našeg razuma i tijela, preko svega ostalog što je na Zemlji i nebesima stvorio.

UPUTSTVO
Posljednja Božija objava, posljednja časna knjiga koja je derogirala prijašnje objave i koja važi do Sudnjega dana, a koja je uputa svim ljudima bez obzira na naciju i boju kože, jeste Kur'an. Kur'an je objavljen posljednjem Božijem poslaniku i vjerovjesniku Muhammedu, s.a.v.s., i on nas uči kako da na najljepši način provedemo život na ovome svijetu i kako da se adekvatno pripremimo za život koji dolazi poslije smrti. ''Onome ko radi dobra djela, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili'' (Kur'an, 16/97); ''A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti'' (Kur'an, 20/124).
A da li si ti ikada otvorio i čitao Kur'an? Jesi li ikada otvorio tu knjigu da vidiš šta ti tvoj Stvoritelj i Stvoritelj nebesa i Zemlje poručuje? Zamisli samo, Onaj koji te stvorio i oblik ti dao, Onaj koji te ''programirao'', obraća ti se i daje ti savjete i upute! Ta činjenica mora da te potakne da doðeš do jednog primjerka Kur'ana i da poðeš čitati, i nedvojbeno ćeš se uvjeriti da je to govor Gospodara koji stvara, stvara čovjeka od ugruška.

POVRATAK
''Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka odreðenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.'' (Kur'an, 39/42) Da, ti ćeš umrijeti, možda već noćas. A zatim? Tvoj Gospodar Allah stvorio te je iz samo jedne kapljice koja prije toga nije bila ništa, pa je On dao da ona ''poraste'' i da se iz nje razvije tvoje tijelo. A On će to tijelo, nakon tvoje smrti, ponovo proživjeti i sa dušom ga spojiti i ti ćeš se pred Njim na Velikom danu obreti. ''Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati?
Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci, zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik učini, i od njega dvije vrste, muškarca i ženu, stvori, i zar Taj nije moćan da mrtve oživi?'' (Kur'an, 75/36-40) USPJEH ''Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti ono što ste svojim djelima zaradili, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet (Raj) uveden – taj je uspio; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslaðivanje.'' (Kur'an, 3/185) Ko me stvorio? Zašto postojim? Kuda idem? Gdje je kraj? Kako da uspijem? Odgovori su u Kur'anu i ništa te ne košta da ih potražiš, zato, ne oklijevaj!

13.01.2010.

PRIČA O RUŽI

Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu. Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je. Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao. Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti...ali zamijetio trnje na stabljici i pomislio:
''Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja.?''

Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je.


Tako je i s mnogim ljudima. U duši svakog čovjeka nalazi se ruža: Bog je usađuje u nas prilikom rođenja među trnje nedostataka. Mnogi ljudi gledaju sebe i vide samo trnje - nedostatke. Očajavajući, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih. Nikad ne realizuju svoje potencijate kojima ih je Bog obdario. Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši. netko im drugi mora pomoći - pronaći je. Pomozi ljudima oko sebe nadjačati nedostatke. To je karakteristika Božje ljubavi koju možemo udjeliti svakome. Ako pomogneš nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.
I cvjetat će uvijek iznova...

28.07.2009.

SVE DOK NE POSTANEM UGALJ...

Svi mi griješimo i činimo prijestupe, a Allah je taj koji odgađa i daje nam vremena, ali ne zanemaruje. On voli pokajnike i one koji se čiste, te je zato otvorio vrata pokajanja svima onima koji griješe da bi se pokajali i vratili svome razumu i da bi im On zamijenio ono što su počinili od grijeha velikih i malih, pa neka Mu je zahvala na početku i na kraju, javno i tajno.
Evo vam primjer iz Buharijeve zbirke hadisa, čovjek iz naroda Benu Isra'il pretjerivao je u griješenju, ali je bio od muvehida, tj. onih koji očituju Allahovu jednoću i ne pripisuju Mu druga. Počinio je ubistvo, blud, krađu, prevaru, slagao je i svjedočio lažno i prelazio Allahove zabrane oholo i nasilnički.

Kada mu je nastupila smrtna agonija, od koje nije pošteđen niko, pa čak ni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, pozvao je svoju djecu. U tom trenutku u kojem ne koristi ni imetak, ni dijete, niti položaj ili ugled, on je pozvao svoju djecu i upitao ih: "Kakav sam vam otac bio?" Oni su odgovorili: "Najbolji otac." A on reče: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša nisam nikada učinio nikakvo dobro osim što svjedočim da nema boga osim Allaha, pa kada umrem rasplamsajte vatru i bacite me u nju. Držite me u njoj dok ne postanem ugalj, zatim me izdrobite u prah, a onda me bacite u vjetar."

Nakon što je umro ispunili su njegovu oporuku. Pripremili su za njega razbuktalu vatru, a zatim su njegovo tijelo bacili u nju. Kada se ugljenisalo izdrobili su ga u prah i razasuli sa vjetrom, pa se raspršio po brdima i vrhovima drveća i po dolinama, provalijama i rijekama.
Ali Onaj koji ga je stvorio prvi puta u stanju je da ga vrati ponovo. Allah mu je rekao: "Budi!", i bio je stvoren. Rekao mu je: "O moj robe, šta te navelo na to što si učinio? Zar nisi znao da ja sakrivam sramote i opraštam grijehe?" A ovaj mu odgovori: "O Gospodaru, bojao sam te se i strahovao sam zbog svojih grijeha." Allah reče: "Pozivam za svjedoke svoje meleke da sam mu oprostio i uveo ga u džennet."

Pa, uistinu, nema boga osim Allaha. Nema milostivijeg od Njega, niti blažeg prema svojim robovima. "Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv." (An-Nisa', 110)

Iz knjige: "Vrtovi pokajnika", autor: Fehd A. El-Humejd

Preuzeto sa: www.minber.ba

24.07.2009.

NJIH JE ALLAH UPUTIO, ZATO SLIJEDI NJIHOV PRAVI PUT

Plemeniti Kur`an spomenuo je postupke pojedinih vjerovjesnika koji zasigurno ukazuju na njihov iman, iskrenost, čistoću prsa, ljubav prema onome što je kod njihovog Gospodara… Stoga ćemo navesti neke postupke Božijih poslanika u želji da nas obuhvate Allahove riječi koje je uputio svome poslaniku Muhammedu, neka je na njega Božiji mir spas, nakon što je spomenuo imena pojedinih poslanika:

"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put. Reci: ‘Ja od vas ne tražim nagradu za Kur’an, on je samo pouka svjetovima’" ( En`am, 90.) A prokomentirao je Ibn Kesir: "Tj. oponašaj i slijedi. Ukoliko je ovo naredba Poslaniku, pa njegov ummet ga slijedi u onome što propisuje njima i što im nareðuje." (Tefsir Ibn Kesir kod spomenutog ajeta)

ADEM, neka je na njega Božiji mir i spas

Svima nam je dobro poznat dogaðaj izmeðu Adema i Have, neka je na njih Božiji mir i spas, i prokletog šejtana. Allah je nastanio Adema i Havu u Džennetu i dozvolio im da se naslaðuju u njemu odakle god hoće, a zabranio im je da se približe drvetu i da se tako prema sebi ne ogriješe. Prokleti šejtan ih navodi na zabranjeno djelo zaklinjući im se i govoreći: "Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili." Ljudska priroda prevlada kod Adema i Have i oni okusiše zabranjeno drvo.

Šta čine Adem i Hava, neka je na njih Božiji mir i spas?

Izgovaraju riječi koje ukazuju na njihovo pokajničko stanje poslije počinjenog prijestupa. Izgovaraju riječi koje će postati dova budućim generacijama: "Gospodaru naš" – rekoše oni – ‘’sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni." (A`raf, 23.)

"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put."

NUH, neka je na njega Božiji mir i spas

Božiji poslanik Nuh provodi devetsto pedeset godina u pozivanju svoga naroda. Poziva ih noću i danju, javno i u povjerenju. Ne ostavlja ni jedno sredstvo a da ga ne koristi u upućivanju poziva njima. Ali, njihov odgovor biva: "O Nuhu" – rekoše oni – ‘’ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono čime nam prijetiš, ako istinu govoriš!" (Hud, 32), i: "Ako se ne okaniš, o Nuhu!" – rekoše oni – ‘’bit ćeš sigurno kamenovan!"(Šu`ara, 116), a Allah spominje slučaj Nuha i njegovog naroda i u narednom ajetu: "I on je gradio laðu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se." (Hud, 39.)

Šta čini Nuh, neka je na njega Božiji mir i spas?

Izgovara riječi koje ukazuju na njegov čvrst iman, oslanjanje na Allaha i da se ne boji nikoga osim Njega: "Kaži im povijest o Nuhu! Kad on reče narodu svome: ‘O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak meðu vama i moje opominjanje Allahovim dokazima – a ja se stalno uzdam u Allaha – onda se, zajedno sa božanstvima svojim, odlučite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvršite i ne odgaðajte! A ako glave okrenete – pa, ja od vas nikakvu nagradu ne tražim, mene će Allah nagraditi, meni je nareðeno da budem musliman."’ (Junus, 71. -72.)

"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!"

IBRAHIM, neka je na njega Božiji mir i spas

Otac vjerovjesnika,više puta iskušan i u potpunosti se predao Allahu, graditelj temelja Hrama, oporučuje svojim sinovima da jedino obožavaju Allaha i da umiru samo kao muslimani, vjera Ibrahima je vjera pravog vjernika i on nije bio od onih koji Allahu druge smatraju ravnim, Allah ga je uzeo za prijatelja, bio je primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik.

Ime ovoga velikog poslanika vezano je za dovu u Kur`anu i riječ: "Gospodaru moj". Naravno, spomenuta dova u suri Bekare naročito je važna zbog svoje imanske poruke. Ibrahim, neka je na njega Božiji mir i spas, moli Allaha riječima koje ukazuju na Ibrahimovo zanimanje i brigu. Brine se da ojača najvredniju stvar u svome životu i životu svakoga muslimana: "A kada Ibrahim reče: ‘Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve oživljuješ!’ – On reče: ‘Zar ne vjeruješ?’ – ‘Vjerujem’ – odgovori on – ‘ali bih da mi se srce smiri.’ – ‘Uzmi četiri ptice’ – reče On – ‘i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar.’" (Bekare, 260.)

"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!"

MUSA, neka je na njega Božiji mir i spas

Poslanik Benu Israila koji je se strpio na njihovim ružnim postupcima i prohtjevima kao niko drugi. čak su od njega tražili da im napravi božanstvo, da vide Allaha, da idu on i njegov Gospodar da se bore, obožavaju tele poslije njegova odlaska kod Allaha tako da je njegovo ime vezano za riječi: "O moj narode", zbog mnoštva obraćanja.

Allah ga je počastio i razgovarao je s njim, dao mu devet očitih ajeta, štap kojim je poslije Allahovog dopusta porazio sihirbaze, rastavio more i potopio faraona i njegovu vojsku…

Kako Musa moli Allaha?

Moli ga riječima koje ukazuju na veličinu i plemenitost njegovih želja: "I kad Nam Musa doðe u odreðeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: ‘Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!’ – ‘Ne možeš Me vidjeti" – reče – ‘ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet ćeš Me!’ I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. čim se osvijesti, reče: ‘Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!’" (A`raf ,143.)

"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!"

ISA, neka je na njega Božiji mir i spas

Poslanik čije su roðenje i "kraj" mudžiza, s tim da je njegov slučaj u Allaha isti kao i slučaj Ademov – od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’ – i on bi. Allah ga je potpomagao jasnim dokazima i Džibrilom. Dao mu je niz mudžiza: "Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit ću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnut ću u nju, i bit će, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijelit ću slijepa od roðenja, i gubava, i oživljavat ću mrtve, voljom Allahovom, i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete." (Ali Imran, 49.)

Kakav je bio Isaov odnos prema Allahu?

Isa razgovara sa Allahom upućujući riječi koje ukazuju na njegovu poniženost prema Allahu, povjerenje u prenošenju poslanice, govori ono što mu je nareðeno i iskazuje ljubav prema svojim sljedbenicima: "A kada Allah rekne: ‘O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’ – on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini znaš sve što je skriveno znaš. Ja sam im govorio samo ono što si mi Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam meðu njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš. Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si."

"Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov Pravi put!"

MUHAMMED, neka je na njega Božiji mir i spas

Posljednji i najodabraniji poslanik, čija je mudžiza trajna. Prvak Ademove djece bez hvalisanja. Sa njim i njegovom Knjigom, Allah je zapečatio poslanice i objavu knjiga. Njegov ahlak bio je Kur`an, kako je to spomenula njemu najbliža osoba. Borio se na Allahovom putu sve dok mu nije došao smrtni čas.Nareðeno nam je da ga uzmemo za uzora u svim stvarima. I neće niko od nas vjerovati sve dok mu Poslanik ne bude draži od njegova oca, djeteta i svih ljudi.

Šta je naš Poslanik želio?

Plemeniti Kur`an i sunnet obavještavaju nas o tome: "Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!" (Taha, 114.) Rekao je Ibn Ujejne: "Poslanik nije prestao stjecati znanje sve dok mu nije došao smrtni čas" (Tefsir Ibn Kesir) Pa ima li plemenitije molbe?

Rekao je Poslanik: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, volio bih da budem ubijen na Allahovom putu, potom oživljen, potom da ponovo budem ubijen, potom oživljen, potom opet ubijen pa oživljen, potom ubijen." (Buhari, 2797, Muslim, 1876-106)

Želje u kojima se zaista obistinjuju Allahove riječi: "Jer ti si, zaista, najljepše ćudi." (Kalem, 4.)
"Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje." (Ahzab, 21.)

22.06.2009.

PET DZIBRILOVIH OPORUKA

 Melek Džibril a.s. je jedne prilike porucio i obznanio Muhammedu a.s. pet stvari.
Ko ih bude ispavno shvatio on je shvatio suštinu postojanja i suštinu vjere islama po kojoj bi svaki čovjek trebao da uredi svoj život.



Prva oporuka je glasila:

„Živi kako hoćeš , ali znaj da ćeš umrijeti.“


Ovo je podsjećanje na izvjesnost smrti koja je sudbinski određena i koju niko ne može izbjeći. Smrt je odsutni, koji se čeka, a koji će sigurno doći na vrijeme i neće ni sekunde zakasniti. Međutim ono što je važno naglasiti jeste da će doći iznenada, bez najave, bez kucanja i bez traženja dozvole.
Allah dž.š. je čovjeku dao mogućnost izbora u životu na ovom svijetu osim kod smrti. Od čovjeka ni najmanje ne zavisi hoće li i kada smrt doći. Smrt je jednostavno kapija kroz koju će svi ljudi proći i to je odredba Svemoćnog Allaha dž.š. Ali, ono što se tiče ljudskog izbora važnije je od same činjenice da će svako biće smrt okusiti, a to je mogućnost izbora kako će okončati svoj život i u kakvom stanje će dočekati trenutak smrti. Hoće li umrijeti kao vjernik ili kao nevjernik, kao pokoran Allahov rob ili kao griješnik i razvratnik!
To je suština ove poruke, jer kako god ničiji život nije isti, tako ni smrt neće biti ista, a također ni vječnost koja dolazi poslije smrti, a koja će biti u znaku vjecne sreće i užitka ili u znaku vječne tuge i nesnosne patnje.
Upozoravajući na ovu nepobitnu istinu Allah dž.š. kaže:
Misle li oni koji čine zla djela da ćemo sa njima postupati jednako , kao sa onima koji vjeruju i dobra djela čine i da će im život i smrt biti isti? Kako loše rasuđuju.

(El-Gašije, 21.)


Druga oporuka bila je: „Voli koga hoćeš, ali znaj da ćeš se od njega rastati.“
O čovječe, koji si volio svoj imetak, svoju ženu i djecu, svoj položaj i ugled u društvu i svoje prijatelje, znaj da će doći dan kad ćeš se s njima neminovno rastati.
I znaj da će se na Sudnjem danu mnoge ljubavi pretvoriti u mržnju, a mnoga prijateljstva u neprijateljstva.



Allah dž.š. je objavio:

Toga dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, osim onih koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.
Jedan pobožan čovjek je na smrti upitao svoju ženu koja je sjedila pored njega i plakala:
„Šta te je rasplakalo?“
„To što ću uskoro postati udovica“, odgovorila je.
Zatim je isto pitao svoju djecu, a oni su dgovorili da plaču što će uskoro postati siročad. Tad im je ovaj mudri čovjek rekao:

„Teško vama, svi plačete zbog mog dunjaluka, a niko se od vas ne brine kakav će biti moj ahiret i jesam li se pripremio za polaganje računa.“
A poznati ashab Muhammeda a.s. Muaz ibn Džebel je na smrti govorio:
„Gospodaru moj, Ti znaš da sam Ti bio pokoran zbog toga se nadam Tvojoj milosti i oprostu. I Ti znaš da nisam volio opstanak na dunjaluku zbog njegovih ukrasa i prolaznih užitaka, već zbog dobrovoljnog posta, noćnog namaza i druženja sa učenim ljudima.“
Jesmo li se mi ikada zapitali zašto volimo dunjaluk, da li je zbog njegovih užitaka koji nas odvračaju od pokornosti Allahu ili zbog iskorištavanja vremena u ibadetu i dobrim djelima koja će biti naš kapital na Ahiretu?!

Treća oporuka je glasila:

„Radi šta god hoćeš, ali znaj da će ti se po tome suditi.“


Kako budeš radio tako će ti se i platiti. Nagrada na Sudnjem danu je u skladu sa djelima. Znaj da ništa ni malo ni veliko, neće biti izostavnjeno i da se nikome ni koliki je trn nepravda neće učiniti. I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete griješnike prestavljene zbog onoga što je u njoj.
Teško nama! - govorit će – „kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!“ – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikom nepravdu učiniti.
(El-Kehf, 49.)

Knjiga naših djela na osnovu koje će nam se suditi je naš autorski rad, naših ruku djelo i ona će nam biti uručena na Sudnjem danu.
I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati:

„Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati.“
(El-Isra, 13 - 14)


Džibrilova četvrta oporuka bila je:

„Znaj da je ugled i slava vjernika u noćnom namazu.“

Nema ništa ljepše ni veličanstvanije od sedžde u osami. U tmini noći kad se duša potpuno preda užitku munadžata sa svojim Gospodarem Allahom dž.š.
Kad se njemu dovom obraća i jada na svoje slabosti i grijehe, potpuno svjesna da je samo Allah, njen Stvoritelj u potpunosti razumije i da samo On može oprostiti grijehe i tugu otkloniti. Da samo On može podariti smirenost, sigurnost i pomoći da ostaneš ustrajan i priseban u svim situacijama. To su trenuci najboljeg odgoja duše koja čezne za čistotom i uzvišenošću.
Od Džabira r.a. se prenosi da je rekao:

„Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako kaže:

U noći ima jedan period u kojem, ako čovjek musliman potrefi, moleći Allaha Uzvišenog neko dunjalučko ili ahiretsko dobro, molba mu biva uslišena; taj period ima u svakoj noći.“ (Muslim)

I peta oporuka glasila je:

„Ponos muslimana je u neovisnosti od drugih ljudi.“


Ova oporuka je svojevrsni poziv muslimanima da se trgnu iz nemara, da otvore oći, da iskoriste svoje potencijale i blagodati koje im je Allah dz.s. dao u izobilju i da ulože trud kako bi kao pojedinci i kao ummet postali neovisni i ponosni.
Samo istinskim osloncem na Allaha dž.š. i maksimalnim zalaganjem i iskorištavanjem vlastitih potencijala možemo sačuvati svoju vjeru, čast i ponos, a u suprotnom bit ćemo u situaciji i iskušenju da često puta pogazimo i uzvišene vjerske principe i temelje našeg identiteta zbog neznatne pomoći i koristi koju moramo tražiti od drugih zahvaljujući našem nemaru, i samozaboravu.

12.06.2009.

UPUTSTVO ZA POSTIZANJE USPJEHA

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Garantujte mi da ćete ostati dosljedni u vršenju šest obaveza, ja ću vama garantovati Džennet".

Prve tri obaveze tiču se ahlaka (morala):

1. da ćete, kada god govorite, govoriti istinu;
2. da ćete, kada obećate, to obećanje ispuniti;
3. da ćete, kada vam se nešto povjeri, taj emanet čuvati.

Druge tri obaveze se tiču ibadeta:

4. da ćete čuvati svoja stidna mjesta;
5. da ćete obarati svoje poglede (i nećete gledati u ono što vam je zabranjeno);
6. da ćete se suzdržavati od uznemiravanja drugih svojim rukama.

(Ahmed u Musnedu, 5/323)

06.06.2009.

Neposlušnost roditeljima-uzroci, oblici i manifestacije...

Neposlušnost roditeljima ubraja se u  VELIKE GRIJEHE u islamu. U jezičkom značenju neposlušnost je suprotna poslušnosti i zahvalnosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno je zabranio neposlušnost MAJCI. Korijen riječi neposlušnost u arapskom jeziku potječe od riječi odvezati i otkinuti.Ovaj je grijeh posvojoj veličini odmah iza nevjerovanja (širka) i njegov počinilac zaslužuje kaznu i za svog života i nakon smrti. Na ahiretu loša djela (grijesi) ako prevagnu dobra, vode čovjeka u vatru (Džehennem). Neposlušnost roditeljima poricanje je svega dobrog koje su roditelji za dijete učinili.To je,dakle,nepriznavanje nečega lijepog i dobronamjernog.Neposlušnost je, prema tome, dokaz GLUPOSTI i NEZNANJA. To je nisko stanje morala u kojemu se očituje omalovažavanje roditeljske brige i odgoja. Roditeljsko pravo je ogromno i ima značajno mjesto u društvu.

Biti poslušan roditeljima jedno je od najljepših djela koja približavaju čovjeka Stvoritelju i Njemu su najdraža. Poslušnost je pojam koji je blizak Tevhidullahu (vjerovanju u jednocu Bogmonoteizam) i jedan od uzroka čovjekova ulaska u Džennet.Pažnja prema roditeljima urodjena je čovjeku.
To je njegova prirodna osobina i o njoj govore sve objavljene vjere (nebeski šerijati). Poslušnost roditeljima jeste odlika svih poslanika i svih koji su ispravni. Ona je razlog dugog života, uspjeha u zaradi, utjeha u nevolji, ispunjenju želja u dovama, rahatluku i smirenosti u životu. Sve je to plod poslušnosti djece svojim roditeljima i dokaz ispravnosti, istinitosti imana, velikodušnosti, odanosti i poštenja. Zato je Allah, dž. š., više puta spomenuo roditelje u Kura'nu i naredio djeci poslušnost i odanost njima, te zabranio neposlušnost i uskracivanje roditeljskih prava. Uzvišeni Allah, dž.š.,naredio je dobro činstvo prema roditeljima odmah nakon naredbe o obožavanju Njega .Npr:  Allaha obožavajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite! (En - Nisa, 36)
I kaže takodjer: Reci: Dodjite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: Da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite. (El - Enam, 151)I kaže: Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni uf! - i ne podvikni na njih, i obracaj im se riječima punim
poštovanja. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: Gospodaru moj, smiluj im se, kao što su oni mene, kad sam bio dijete, njegovali! (El-Isra, 23, 24)
Poslanik, s.a.v.s., ovo je pitanje detaljno objasnio i naredio da  roditeljima budemo poslušni. Zabranio je neposlušnost u nizu hadisa. Od toga Ibn-Mesud, radijallahu anhu, prenosi: Pitao sam Resulullaha, s.a.v.s., koja su djela Allahu, dž.š., najdraža? Rekao je: Klanjati namaz na vrijeme. A potom? Odgovorio je: Poslušnost roditeljima. A potom?
Reče: Džihad u ime Allaha. (Prenose El - Buhari: 527 i Muslim: 85) Abdullah ibn Amr ibn el - As, r.a., prenio je da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Veliki grijesi su: nevjerovanje (mnogoboštvo, širk), neposlušnost roditeljima, ubistvo i lažno zaklinjanje. (El - Buhari: 6675)

OBLICI  NEPOSLUŠNOSTI

Neposlušnost prema roditeljima manifestira se na više načina:
1. Kad ih rastužimo ili rasplačemo djelom ili riječima, ili kad smo uzrok tome.
2. Kad ih grdimo ili podviknemo na njih, te odgovaramo povišenim tonom.
3. Kad im odgovorimo negodovanjem (uf) i mrzovoljno izvršavamo njihove naredbe,a to Allah, dž.š., zabranjuje. Koliko ljudi, kad roditelji od njih zahtijevaju, odgovara s uf, iako ce poslušati roditelje. I sama je ta riječ grijeh ako se kaže roditeljima.
4. Kada se mrštimo, namrgodimo i sastavimo obrve pred roditeljima. Neki u društvu znaju biti nasmijani i uljudnog ponašanja, a kada dodju kuci i sjednu sa svojim roditeljima,odjednomsepromijeneikatkadpostanunepodnošljivi,teškiibezobrazni.To je u skladu s onim što reče jedan pjesnik:
Medju svijetom ima soja
koji hoce hater pazit
svakom stranom neznanom,
a kad dodje medju svoje,
naci ceš ga da je srdit
ko sa ljutim dušmanom
5. Kad gledamo u roditelje na takav način da se očituje omalovažavanje i prezir i kad ih optužujemo da su glupi i da ništa ne znaju.
6. Naredjivati roditeljima, npr. naredjivati majci da počisti kucu ili stan, opere rublje, pripremi jelo. To nikako ne dolazi u obzir, pogotovo ako je majka stara i nemocna. Medjutim, ako to majka čini dobrovoljno i po svojoj želji, onda joj trebamo na tome zahvaliti.
7. Kritikovati hranu koju je pripremila majka. To su dva slučaja:
I - Ako potcjenjuješ hranu, što se ne smije. Resulullah, s.a.v.s., nikada nije potcjenjivao
hranu; u slučaju da mu se nije svidjela, ostavio bi je.
II - Biti nepristojan prema majci i kuditi je zbog napravljene hrane.
8. Ne pomagati u kucnim poslovima. Ne pomagati oko pripremanja hrane, pranja sudja, čišcenja, itd. Neka muška djeca smatraju (a to je pogrešno) da to nije muški posao. A neke djevojke gledaju kako im se majka muči obavljajuci kucne poslove, dok one troše svoje vrijeme u beskorisnoj priči sa svojim prijateljicama.
9. Odbojnost i netrepeljivost prema roditeljima kad govore; ne slušati ih ili prekidati u govoru.Optuživati roditelje za laži prepirati se s njima ili svadjati,ili insistiratina ne čemu.Takvo
ponašanjeznačipreziranjeroditeljaidavanjeimdo znanja da su bezvrijedni za nas.
10. Ne tražiti dozvolu od njih i ne savjetovati se s njima o važnim stvarima, ili uopce ne
držati do njihovog mišljenja. Neki se ljudi ne savjetuju sa svojim roditeljima niti traže njihovu dozvolu za sklapanje braka, a kamoli za izlazak iz kuce ili stana kada se sastaju s prijateljima.
11. Ne tražiti dozvolu za ulazak tamo gdje se nalaze roditelji. Jasno je da je to nepristojno ponašanje prema njima,jer u tom času oni mogu biti u takvoj situaciji u kakvoj ne žele da ih neko vidi.
12. Stvarati probleme (svadju i sl.) pred roditeljima, bez obzira da li se radi o odnosu s
bracom, sestrama, ženom ili djecom.
Neki ljudi uživaju u tome da nekoga kritikuju i napadaju baš pred roditeljima, a to dovodi do nelagodne atmosfere i uznemirava roditelje.
13. Grditi i kuditi roditelje pred drugima, ogovarati ih i spominjati njihove mahane. Neki ljudi, ako ne uspiju u učenju ili nekom drugom poslu, svu krivnju svaljuju na roditelje. Time se žele opravdati pred sobom i drugima, te naglašavaju kako su ih roditelji zanemarivali ili ih nisu dobro odgojili. To im je, navodno, pokvarilo život i zato nemaju buducnosti.
14. Psovati i proklinjati roditelje - Bože sačuvaj! Neposredno ili biti uzrokom  tome.Npr. sin opsuje ili prokune nečijeg oca ili majku, pa taj uzvrati na isti način.Prenosi nam Abdullah ibn Amr, r.a., da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: Veliki je grijeh psovati i grditi svoje roditelje. Na to su ga upitali, da li to neko može učiniti? Odgovorio je:
Da, ako on nečijeg oca ili majku psuje i grdi, pa mu se to na isti način vrati. (El - Buhari, 5937 i Muslim 90)
15. Manifestacija neposlušnosti je i to, kad se u kucu donose stvari koje su zabranjene, npr. neki aparati za zabavu, kasete s porno filmovima, droga, alkohol i slično. To može negativno da utiče na tu osobu, na bracu, sestre i ostale ukucane, pa može unesreciti roditelje i cijelu porodicu.
16. Bavljenje zabranjenim radnjama pred roditeljima. Npr. pušenje pred roditeljima, slušanje i gledanje (muzike i filmova) u njihovom prisustvu. Ili prespavati namaz, odbijati ustati kada te roditelji bude, zatim dovodjenje u kucu lošeg društva. Sve je to nepoštivanje roditelja i nepristojnost prema njima

17. Kaljanje ugleda roditelja Bavljenje ružnim i niskim djelatnostima i radnjama kojima se kalja čast i krnji ugled čovjeka, a što može dovesti do sramote i do zatvora. Bez sumnje, sve je to neposlušnost prema roditeljima, koja im donosi brigu, sramotu, tugu i bol.
18. Dovodjenje u nezgodnu situaciju, npr. posuditi novac pa ne vratiti; nedolično ponašanje u školi, pa roditelji bivaju pozvani uškolu.
19. Bivati dokasno izvan kuce, pa su roditelji zbog toga uznemireni i u brizi, ili im je možda potrebna kakva ponoc.

20. Opteretiti roditelje kojekakvim zahtjevima.
21. Stavljanje želja supruge ili bilo kog drugoga ispred poslušnosti roditeljima. Neki ljudi želje žene smatraju prečim od poslušnosti roditeljima. Ako, npr. žena od muža zahtijeva da istjera roditelje, i to on učini makar mu roditelji nemali kuda otici.
22. Ostaviti roditelje (napustiti ih) kad ostare, tj. kada im je briga i njega najpotrebnija. Neki ljudi kad odrastu i počnu zaradjivati, napuštaju svoje roditelje i svu zaradu zadržavaju za sebe.
23. Odbaciti roditelje i sramiti se kad se spomenu, to je najružnija vrsta neposlušnosti. Neki ljudi, kad se domognu visokog položaja u društvu ili državi, ogradjuju se i ne žele više imati bilo kakve veze s roditeljima. Srame se kad im dodju u kucu noseci svoju tradicionalnu odjecu. Neki čak izjavljuju za roditelje da su posluga, a drugi ih ne žele niti spominjati. Takvo ponašanje govori o krajnjem obliku neposlušnosti, a to je odricanje od roditelja. To ujedno pokazuje nizak karakter ličnosti, podlost i iskvarenost. Za razliku od takvih ljudi, plemenit i pošten čovjek diči se onima koji su ga postavili na noge, ponosi se svojim porijeklom i ne zaboravlja ono lijepo i dobro što su roditelji za njega učinili. Pjesnik o tome kaže:
Velikodušni, kad postanu imucni,
ne stide se reci ko je s njima bio
kad su teško živjeli.
24. Neposlušnost i nepoštivanje izražavaju se i ako neko tuče roditelje, a to čine oni kamenog srca, bezosjecajni i nemilosrdni, koji nemaju ni trunke ljudskosti i plemenitosti.
25. Dati roditelje u staračke domove. To je krajnje ružno i odvratno i od toga se čovjeku diže kosa na glavi. Onaj koji to učini nema u sebi ništa dobroga.
26. Napustiti roditelje i zaboraviti na njih, na njihovo dobročinstvo i savjete. To je besmisleno, jer dobročinstvo je prema roditeljima obavezno, pa čak i ako su kafiri (nevjernici).
27. Jedan od najtežih oblika neposlušnosti roditeljima je kada djeca požele da jedan ili oba roditelja nestanu, kako bi naslijedili ono što posjeduju ili da ih se oslobode ako su siromašni ili bolesni. Ima slučajeva kada se djeca žele osloboditi roditeljskog nadzora kako bi nastavili živjeti u svojoj zabludi (propasti) i neznanju.
28.Najružnijijeoblikponašanjapremaroditeljimakadadjecaubijujednogailiobaroditelja
da bi ih se otarasila. To se može dogoditi u teškom duševnom ili socijalnom stanju (neimaština, bijeda i sl.) usljed zablude, ljutnje, u pijanom stanju, ali i zbog gramzivosti za nasljedstvom itd. To je u svakom slučaju neoprostivo i gnusno djelo, a počinitelju ne može oprostiti niko ako mu
Allah ne oprosti.
29. Škrtost i škrtarenje prema roditeljima.
Isticanje nečega što je dobro učinjeno, ili nabrajanje onih koje uzdržava. To je takodjer ružno,i postupak koji je stran razumnim,pametnim i ispravnim ljudima. Takav način udaljuje čovjeka od svega što je dobro i približava ga kazni koja slijedi. To je poznata stvar i o tome ima bezbroj primjera, koji pokazuju šta se desilo onima koji su loše postupali s roditeljima.

Iz knjige "Neposlušnost roditeljima" Muhammed ibn Ibrahim el-Hamud

 




 


Stariji postovi




LOGO BLOGA

May Allah bring peace and blesing in to your life


MOJI PRIJATELJI

ensarijka
DOWA.
*FC*BAYERN*MÜNCHEN*
Hikaje- mudrosti
Duh Koji Hoda
JEDNOĆA STVORITELJA
GAZIJE TEWHIDA - PONOS UMMETA
DAH ŽIVOTA
__malo drugačija mama!__
Govor srca
Dunyaluk
Zanimljivosti iz znanja
Ummet
*** Leptirov let ***
BintUlBosna
Govor srca
više...


MOJI LINKOVI




ODABRANE DOVE

Sa'd Ibn Malik, r.a., kaže: - Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako veli: - Hoćete li da vas uputim na najuzvišenije Allahovo,dž.š., ime, s kojim kada On bude pozvan odazove se, a, kada se od Njega nešto traži s tim imenom, On to dadne.



To je dova kojom se molio Junus, a.s., kada Ga je pozivao iz trostruke tmine: „La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin.“ (Nema Boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi !)

Islam Pictures, Images and Photos

Dove Poslanika s.a.v.s.

Allahu moj, tražim najbolje što se traži, molim za najbolju dovu, a najbolji uspjeh, za najbolje djelo, za najbolju nagradu, za najbolji život i za najbolju smrt. Učvrsti me i otežaj vagu mojih dobrih djela. Utvrdi moje vjerovanje i podigni moje stepene. Primi moj namaz i oprosti mi moje grijehe. Podari mi najveće deredže u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim te za početna i završna dobra, sveukupno dobro, njegov početak i njegov kraj, njegovu formu i njegovu suštinu, i daj mi najviše stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, podari mi najbolje s čim dolazim, najbolje što radim, najbolje što činim, najbolje što krijem, najbolje što pokazujem i najveće stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim te da mi podigneš ugled, da mi oprostiš teret (grijeha), da popraviš moje stanje, očistiš moje srce, sačuvaš moj spolni organ, osvijetliš moje srce, oprostiš mi moje grijehe i podari mi visoke stepene u Džennetu. Amin!

Allahu moj, molim Te da mi blagosloviš moj sluh, moj vid, moj ruh, moj ahlak (moral), moju porodicu, moj život, moju smrt, moja djela i primi moja dobra djela. Podari mi visoke stepene Dženneta, Amin!

islam Pictures, Images and Photos





SALAVAT NA MUHAMMEDA A.S.

ALLAHUMME SALLI
'ALA RUHI SEJJIDINA MUHAMMEDIN FI–L–ERVAHI
VE 'ALA DŽESEDIHI FI–L–EDŽSADI
VE 'ALA KABRIHI FI–L–KUBURI
VE 'ALA ALIHI VE SAHBIHI VE SELLIM.


“Allahu, učini salavat na ruhu našeg prvaka Muhammeda među robovima, i na njegovom tijelu među tijelima, i na njegovom kaburu među kaburovima.”

Islam represent Pictures, Images and Photos

IMAMI ŠARANIJJA kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, govorio: “Ko prouči ovaj salavat, vidjet će me u snu, a ko me vidi u svome snu, vidjet će me na Sudnjem danu, a ko me vidi na Sudnjem danu, zauzeću se za njega, a za koga se zauzmem piće s mog havda, a Allah Uzvišeni će sačuvati njegovo tijelo od vatre.” Isto to navode i komentatori DELAILU’L-HAJRATA, s tim što oni dodaju da se uči 70 puta. ŠEJH JUSUF EN-NEBHANI kaže: “Učio sam ovaj salavat, neposredno prije spavanja, tako da kada sam zaspao vidio sam u mjesecu časno lice Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, obratio sam mu se, a zatim je ono nestalo u mjesecu. Tražim od Allaha Uzvišenog, njegovim alejhis-salatu ves-selam ugledom, da dobijem ostatak blagodati koje je obećao Sallallahu alejhi ve selleme, za njegovo učenje u ovom hadisu.”

Islam Pictures, Images and Photos



my message

"Vjeru ne mogu zamjeniti nikakvi ljudski zakoni ni tvorevina razuma; nauka i filozofija su hladni da bi mogli dati potrebnu toplinu iskonskim težnjama srca i duše."

''Kome Allah dž.ž želi dobro, pouči ga propisima vjere''.

"VJERNIK NEĆE DOPUSTITI DA BUDE UJEDEN DVA PUTA IZ ISTE RUPE."

Ako je čovjek već kažnjen na ovom svijetu, ne smije dozvoliti da bude kažnjen i na Ahiretu

Šta je prava sreća ljudi neznaju...đaba žive, đaba umiru...

Sretan je onaj koji uspije zadržati radost u duši, mir u umu, ljubav u srcu, ne gledajući na okolnosti...

luph islam Pictures, Images and Photos

"Največi stepen pobožnosti je da se pokoriš i posvetiš Allahu, da Mu se pokoriš i predaš svojim srcem, razumom i cijelim bićem, tako da ne žudiš ni za čim osim za Allahom. Da se ne bojiš ničega osim svog grijeha, i da se tvoja ljubav prema Njemu očvrsti u tvom srcu tako da ništa na nju ne može djelovati niti utjecati. Ako si uistinu takav, onda ti je svejedno jesi li na kopnu ili na moru, u dolini ili na vrhovima brda. Tada će ti zikr i veličanje Allaha biti slađi nego žednome hladna voda o vrelom danu.¨ (Ibrahim ibn Edham)

Moj Allahu, upoznaj nas sa Tobom sve dok Te ne spoznamo.



HADISI



''Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su ljudska srca. Najdraže su mu one posude koje su najčišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježnje) su prema braći. (hadis)



Poslanik s.a.v.s. kaže:

''Nije hrabar onaj ko neprijatelja savlada u hrvanju, već hrabar je onaj ko sebe savlada u srdzbi.''

''Uzvišeni Gospodar kaže: Čovjek je Moja tajna i Ja sam tajna njegova. Unutarnje znanje duhovne biti tajna je Mojih tajni. Samo Ja to znanje spuštam u srce Mog iskrenog roba i nikom nije poznato njegovo stanje doli meni.''

Abdullah ibn Amr ibn As, r.a., kaže da je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s.,kad je rekao:
“Allah neće uništiti nauku njenim povlačenjem između ljudi, nego će nauku povući putem povlačenja učenih ljudi. I kada nestane učenih, svijet će za poglavare brati neznalice, koje će narod pitati, a oni će davati fetve bez ikakvog znanja. Tako će oni sami srljati u propast i druge zavoditi.“





Islam avie Pictures, Images and Photos


Ebu Musa, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Tri vrste ljudi imat će po dvije nagrade: sljedbenik ranije Knjige koji je vjerovao svoga vjerovijesnika a zatim vjerovao i Muhammeda. s.a.v.s. (prihvatio Islam), rob koji je izvršavao svoju dužnost prema Bogu, a i dužnost prema svome gospodaru i čovjek koji je imao robinju (sluškinju) pa je lijepo odgajao i poučavao i time poboljšao njeno obrazovanje a zatim je oslobodio i oženio - oni će imati po dvije nagrade.“

Islam Pictures, Images and Photos

Ebu Hurejre, r.a., priča:
- Dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio jednog dana među svijetom, došao je neki čovjek i upitao:
- Šta je iman (Islamsko vjerovanje)?
“Iman je“, odgovori Muhammed, s.a.v.s., “da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, u susret s njim (na Sudnjem danu), da vjeruješ njegove poslanike i proživljenje.”
- Šta je Islam? - upitao je čovjek.
“Islam je” , odgovori Muhammed, s.a.v.s., “da obožvaš Allaha i da mu niučemu širk ne činiš, da klanjaš namaz, dijeliš zekat i postiš mjesec ramazan.”
- Šta je dobročinstvo? - upita on.
“Da se moliš Allahu“, odgovori Muhammed, s.a.v.s., “kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.”
- Kada će biti Sudnji dan? - upitao je čovjek.
“Pitani ne zna ništa više od onoga koji pita, samo ću te“, rekao je Muhammed, s.a.v.s., “obavijestiti o njegovim predznacima: kada robinja rodi sebi gospodara i kada se budu pastiri crnomanjastih deva nadmetali u gradnji palača. Sudnji dan je jedna od pet tajni koje zna samo Allah.”
Potom je Vjerovjesnik, s.a.v.s., citirao :
“Znanje o Sudnjem danu je samo kod Allaha (Lukman, 34).
Zatim se čovjek okrenu, a Muhammed, s.a.v.s., reče:
“Povratite ga!”
Kako oni nisu viče nikoga vidjeli, Muhammed, s.a.v.s., dodade:
“To je Džibril, došao je da pouči svijet njihovoj vjeri.“




BROJAČ POSJETA

15718


Copyright © 2010

Blogger.ba
harisfiso